Slavonija Info | Regionalni internet portal

Odgovor je naravno više nego jasan, predsjednički izbori su pred vratima, valja se uvući narodu pod kožu, dok Bandić jaše za vratom.

Predsjednički kandidat SDP-a, profesor Ivo Josipović povukao je " revolucionarni potez " za hrvatske prilike, iako je njegova stranka bila " suzdržano za sporazum ", profesor je elegantno odbio sporazum Pahor-Kosor, koji je nedavno dobio više nego pristojnu većinu u hrvatskom parlamentu ( 80 glasova, od mogućih 152 ).

Podržao Raèana, odbio Kosor

Naravno, profesor Josipoviæ bio je spreman kao neovisni struènjak ( sasvim sigurno ) podržati izuzetno štetan, po državne interese suicidalan paraf pokojnog premijera Ivice Raèana prije davnih osam godina. Radilo se o parafu Raèan-Drnovšek, koji je dogovoren takozvanom " tihom diplomacijom " a u stvari dogovor je pao bez znanja koalicijskih partnera te u idili dva tadašnja èelna èovjeka, Hrvatske i Slovenije, drugim rijeèima, pokušalo se na brzinu progurati kroz parlament nešto što su sreæom koalicijski partneri, ali i dio tada vladajuæeg SDP-a, kategorièki odbili, uz neskrivenu dozu gnušanja, poglavito u desnom krilu HSLS-a, odnosno Tomèiæevog HSS-a.

Radilo se o najštetnijem vanjskopolitièkom potezu koji je bilo koji državni dužnosnik potpisao od uspostave hrvatske države do današnjih dana, što je samo pokazalo kako naši politièari prilikom prelaska granice veæ na carini moraju ostaviti svoje olovke, raèunala i sliènu opremu kojom bi mogli naštetiti sami sebi, ali najviše državnim interesima.

Da je kojim sluèajem prošao sporazum, dogovor, Raèan-Drnovšek ( SDP razumljivo zadnjih dana pokušava uèiniti nemoguæe, rehabilitirati lik i dijelo pokojnog Ivice Raèana, što je èisto politièki potez koji sa realnim odnosom snaga i stvarnim èinjenicama nema veze. ), hrvatski politièari bi za zelenim stolom, oboružani skupocjenim olovkama, u isto takvim odijelima, izgubili ono što su branitelji " zaradili " u hladnim rovovima diljem Domovine, držeæi promrzlim prstima kalašnjikove u svojim rukama.

Tajni sporazum Raèan-Drnovšek godinama nam je bio kameni uteg oko vrata za kojeg su se Slovenci hvatali svaki puta kada bi se pitanje granice postavilo u meðunarodnim krugovima. Naime, iako taj sporazum nikada nije prošao ratifikaciju u hrvatskom parlamentu ipak je ostao " trag tinte ", drugim rijeèima, " izdao nas je premijerov lakomisleni potpis ", iako je Hrvatska tada bila u znatno boljoj pregovaraèkoj poziciji, Slovenci su bili pred vratima Europske unije, njima se žurilo, Hrvatska je kapitulirala bez ispaljenog metka, figurativno reèeno, naravno.
 
No, bila su to takva, olovna vremena, treæesijeèanjskog režima koji je u svojoj naravi bio samoubilaèki, ali ne samo po sebe i po aktualnu vlast, koja je naposljetku voljom naroda pometena s hrvatske politièke pozornice ( èitaj-vlasti ), veæ i po nacionalne interese. Sjetimo se besprizornog saborskog izglasavanja nadležnosti haškog tribunala nad Olujom, odnosno Bljeskom, sjetimo se jednog od najneuspješnijih ministara hrvatske politike unazad posljednjih 1300 godina, kako Hrvati prema predaji prebivaju na ovom bogomdanom podruèju, Ivice Panèiæa.

Da, doista, oèekivati nešto više od od jednog takvog režima, a onda i kolovoðe tog režima, zaista nije bilo moguæe. Vratimo se onda na poèetak, zašto bi jedan intelektualac ( mnoge moje kolege  osobno poznavale su profesora Josipoviæa s fakulteta u Zagrebu ), profesor, pravni struènjak, kakav Ivo Josipoviæ nedvojbeno jeste, pristao na Raèanov paraf, a s gnušanjem odbio sporazum Pahor-Kosor, koji tek u najgorem scenariju može dovesti do " Raèanovog epiloga " ?

Vitez na bijelom konju

Odgovor smo veæ definirali na poèetku teksta, naime izbori su èudno doba godine, vrijeme kada se kod politièara javlja odreðena metamorfoza, transformacija, tih dana, tjedana, mjeseci, politièari, kako vrijeme odmièe, sve više nalikuju likovima iz brojnih znanstveno fantastiènih filmova, " X-MEN, MUHA 1., NINJA KORNJAÈE..., drugim rijeèima mutiraju.

 Svaka situacija, koliko bila redikulozna pokušava se okrenuti u vlastitu korist, kako bi se dobio kratkotrajni efekat " viteza na bijelom konju " , taman dok se izbori ne okonèaju, a vitez s bijelim konje odjaše u suton.

 Kako mediji spekuliraju, Milan Bandiæ bi ovog èetvrtka trebao s vrha Sljemena najaviti svoj pohod na Pantovèak te time i definitivno zapeèatiti šanse trenutno najeksponiranijeg predsjednièkog kandidata, koji se kao nekoæ Simona Gotovac, pojavljuje u intervalima, svakih deset minuta, u svim hrvatskim medijima, profesora Ive Josipoviæa. Kandidaturom Milana Bandiæa, profesor Josipoviæ imao bi šanse kao divlji veprovi u okolici Virovitice, naime, prema svim anketama, uglavnom nevjerodostojnim, Ivo Josipoviæ još uvijek nije zadobio ni povjerenje stranaèkog èlanstva SDP-a, koje varira, od 30 do 33 posto, ovisno o aktualnom politièkom trenutku u zemlji, što samo pokazuje stagnaciju jednog kandidata, koji je jednako kao i èelni èovjek HGK-a, instant proizvod medijske hiperaktivnosti, odnosne servilnosti prema kandidatima koje bi odreðene tvrke ili oglašivaæi rado vidjeli na èelu države, u kojoj predsjednièka rijeè još uvijek ima veliki utjecaj, pa èak i presudni gospodarski znaèaj ( Sjetimo se afere Podravka, kada je bivši potpredsjednik Vlade, Damir Polanèec nedvosmisleno prokazao trenutaènog nam šefa države za upletenost u tu aferu. Nedavno je Nadan Vidoševiæ najavio kako želi biti poboljšana verzija Stjepana Mesiæa. Zaista, treba li Hrvatskoj netko tko æe bolje " pogodovati " kod kredita, od Mesiæa ? ).

Sramotni sporazum Raèan-Drnovšek iz 2001 godine direktno je ugrozio hrvatski suverenitet u Savudrijskoj vali, dakle nije bila predviðena nikakva arbitraža, kao što je predviðena sporazumom Kosor-Pahor, veæ se radilo o eklatantnom primjeru " izruèenja ", dogovoru prema kojemu je automatizmom sve unaprijed poznato, definirano, bez prava žalbe. Sporazum Kosor-Pahor ipak daje nadu Hrvatskoj, uostalom i sami smo se èesto pozivali na meðunarodnu arbitražu, uvjeravajuæi javnost kako Hrvatska ima neoborive argumente te kako je u sporu sa Slovenijom sve na našoj strani. Naravno, treba korektno priznati, prema ovom najnovijem sporazumu, neæe odluèivati sud, veæ arbitri, što smatraju mnogi, ne daje Hrvatskoj nikakvu garanciju.

No, da li bi bilo koji sud, mogao bilo kome, bilo što garantirati ? Naravno da ne bi, profesor Josipoviæ kao pravnik to vrlo dobro zna.

Dok najnoviji sporazum pruža nadu, sporazum iz 2001. godine podsjeæa nas na najstrašnije prizore iz Danteovog " Pakla ", "..ostavite svaku nadu vi koji...".

Sporazum Raèan - Drnovšek

U Piranskome zaljevu ( Savudrijska vala ) i u morskom podruèju izvan Piranskog zaljeva do granice sa Slovenijom Hrvatska je prepustila Sloveniji 119 eet. kilometara. Mora, morskog dna, i morskog podzemlja. Taj jednostrani ustupak Hrvatske, bio je neopravdan, neprihvatljiv i štetan za Hrvatsku.

Izvan graniène crte, južnije u Tršæanskome zaljevu spomenutim sporazumom Hrvatska se jednostrano odrekla dijela svog kompaktnog i neospomog državnog podruèja ( teritorijalnog mora, koje je za državu jednako kao i kopno, barem bi tako trebalo biti ), uspostavljanjem koridora otvorenoga mora ( koje nije pod vlašæu nijedne države pa je u tome koridoru slobodan ribolov za sve ribare svijeta, prolazak neogranièenog broja ratnih brodova i sl. ) površine 47 eet. kilometara. Taj ustupak je suprotan temeljnim odredbama u Ustavu RH kojima se zabranjuje bilo kakvo mijenjanje, otuðenje ili prenošenje državnog teritorija. Sporazumom Raèan - Drnovšek o granici sa Slovenijom Hrvatska se odrekla prava da u tome koridoru proglasi gospodarski morski pojas, a odrekla se i iskorištavanja rudnog bogatstva u podmorju koridora.

Zapadno od koridora do granice s Italijom, ostala je " visjeti " eksklava ( Dio državnog teritorija odvojen od njegova glavnog dijela jednom ili više drugih država, op.a., popularno zvan trokut u ovom sluèaju. ) državnoga podruèja ( teritorijalnog mora ) Hrvatske površine 7 eet. kilometara. Pošto taj dio mora nije vezan uz kopno ( more je tzv. pripadak kopna i uvijek slijedi kopno, ne može se na primjer samostalno bez kopna prodati ), neodrživ je sa stajališta meðunarodnog prava ( takvog primjera nema nigdje na svijetu ).

U ovom trenutku zapravo se postavlja pitanje, hoæe li arbitri poštovati meðunarodno pravo, kao što bi to sud morao, te hoæe li Hrvatska za koju godinu dobiti " dimnjak " ili pak " trokut "?


Srdaèan pozdrav,
Ivana Josipoviæ